Podijeljenost
hrvatskih zemalja
|
|
Podijeljenost hrvatskih zemalja
Hrvatske su zemlje politički bile rascjepkane i odavno je postojala težnja za njihovim sjedinjenjem. Ta se težnja pojačala nakon što su potkraj XVIII. stoljeća Istra i Dalmacija došle pod vlast Austrije. Time su dobile istog vladara kojeg su imale Banska Hrvatska i Vojna krajina. Od sloma Napoleona (1815.) sve do propasti Austro-Ugarske na kraju Prvoga svjetskog rata (1918.) hrvatske su zemlje bile okupljene pod vlašću Habsburgovaca.
Hrvatski sabor je na svojim zasjedanjima tijekom prve polovice XIX. stoljeća postojano
zahtijevao sjedinjenje hrvatskih zemalja. No, takvi zahtjevi nisu mogli biti ispunjeni.
Hrvatske su zemlje ostale razdijeljene. U Banskoj Hrvatskoj je potkraj XVIII.
i u prvoj polovici XIX. stoljeća glavnu riječ u političkim zbivanjima imalo plemstvo,
ali vremenom sve više jača i uloga građanstva, posebno inteligencije. Opasnost
od apsolutizma koju su hrvatski plemići osjetili za vladavine Josipa II, te strah
od francuske građanske revolucije, navela ih je da na zasjedanju Hrvatskog sabora
1790. godine predaju dio svojih političkih i financijskih ovlasti ugarskoj vladi
u Pešti. Bio je to znak slabosti Hrvatskog sabora, bana i cjelokupnog plemstva
u odnosu na mađarsko plemstvo. Time je Hrvatska izgubila svoj poseban državno
- pravni položaj i mogućnost da sama odlučuje o porezima i o nekim autonomnim
poslovima. Za njega će se u XIX. stoljeću morati odlučno boriti. Već 1791. godine
u hrvatske škole uveden je mađarski jezik kao neobvezatan predmet. Pritisnite na mali zemljovid desno da biste ga vidjeli u punoj veličini.
Pogledaj povijesni zemljovid Hrvatske u prvoj polovici XIX. stoljeća. Na koja je područja podijeljena Hrvatska? Koja je nastojanja neprestano pokazivao hrvatski sabor tijekom prve polovice XIX. stoljeća? Je li u tome uspio?
Dok ugarski pritisak raste, Hrvati se odlučno odupiru
Mađari su smatrali da je nastupio trenutak kad mogu stvoriti svoju nacionalnu mađarsku državu od Karpata do Jadranskog mora. Izlaz na more bio im je posebno važan da bi mogli brže razvijati gospodarstvo. U toj bi prostranoj državi prema njihovim zamislima postojao samo jedan narod i samo jedan jezik - mađarski. Stoga su na zajedničkom ugarsko - hrvatskom saboru u Požunu (današnja Bratislava) zahtijevali uvođenje mađarskog jezika u sve urede, te da se taj jezik uči u hrvatskim školama kao obvezatan predmet. Hrvatski zastupnici na zasjedanjima zajedničkog sabora grčevito su se branili protiv takvih mađarizatorskih težnji. Nisu dozvolili uvođenje mađarskog jezika nego su se uspjeli izboriti da se kao službeni jezik u Hrvatskoj nadalje rabi latinski jezik. Osim latinskoga, u Hrvatskoj je u uporabi bio njemački jezik. Njime su se služili viši slojevi u svakodnevnom komuniciranju. Hrvatskim jezikom se Među obrazovanim svijetom govorilo rijetko. Njega su koristili samo svećenici, te neobrazovani slojevi stanovništva koji nisu bili u prilici naučiti njemački. U Vojnoj krajini njemački jezik je bio službeni. U otporu mađarizaciji posebno se isticao zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. On je bio Među najodlučnijim braniteljima samostalnog položaja Hrvatske. Zalagao se za sjedinjenje Hrvatske i Dalmacije nakon što je potonja prvi put došla pod vlast Habsburgovaca. Potom se kao namjesnik banske časti borio protiv francuske vladavine u Hrvatskoj južno od Save.
Kakva je opasnost prijetila Hrvatima od Mađara? Tko se u Hrvatskoj najviše odupirao mađarizatorskim pokušajima? Tko je bio Maksimilijan Vrhovac? Što bi ti istaknuo/la kao njegove glavne zasluge za hrvatski narod?
Težnje ugarskog plemstva da se mađarski jezik nametne u Hrvatskoj...
Ugarski pritisak je ipak bio previše snažan, pa je 1827, u škole u Hrvatskoj uveden novi nastavni predmet - mađarski jezik. Bio je obvezatan. Mađari su i nadalje na zasjedanjima zajedničkog sabora nastojali nametnuti uredbu da se u Hrvatsku u urede i škole uvede mađarski jezik kao službeni. To je izazvalo snažan otpor građanske inteligencije i dijela svećenstva. U Hrvatskoj se pojavljuje zahtjev da hrvatski jezik postane službeni u uredima i školama. Nastaju književna djela u kojima se naglašava vrijednost narodnoga jezika i kritiziraju pojave da ga se posve zaboravilo i zapustilo.
...izazvale su početak borbe za jedinstveni hrvatski književni jezik
Kazali smo da su hrvatske zemlje u prvoj polovici XIX. stoljeća rascjepkane. Slično je bilo i s hrvatskim jezikom. Postoje tri osnovna narječja: kajkavski, čakavski i štokavski. Na svakome od njih se stvara posebna književnost, ali sva književna djela - bez obzira na kojem narječju napisana - pripadaju cjelini hrvatske književnosti. Nije još bilo niti jedinstvenog pravopisa, tj. nije bilo jedinstvenih pravila kako valja ispravno pisati. U prvoj polovici XIX. stoljeća mlada građanska inteligencija počinje djelovati na stvaranju jedinstvenog književnog jezika za sve Hrvate. Posve suprotno od plemstva koje je pomalo, ali sigurno, ustupalo pred Mađarima i njihovim nastojanjima da nametnu svoj jezik u Hrvatskoj, pripadnici građanske inteligencije odlučno stupaju u obranu hrvatskog jezika, državnosti i naroda. Među njima se posebno isticao Ljudevit Gaj. On je 1830. godine u Budimu tiskao knjižicu "Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja". U njoj je predložio kako preurediti hrvatski pravopis. Smatrao je da bi bilo najbolje ukoliko svi Hrvati prihvate štokavsko narječje kao zajedničko. Istaknuo je i potrebu snažnijega književnog povezivanja Hrvata s ostalim Južnim Slavenima.
Kad je u Hrvatskoj uveden mađarski jezik u škole kao neobvezatan predmet? Što je to značilo? Tko se suprotstavio mađarizatorskim nastojanjima?
Politički program preporodnog pokreta
Uz Gaja i njegove pobornike u redovima građanstva i svećenstva pristali su i pojedini plemići. Među njima se posebno isticao grof Janko Drašković. Godine 1832. on je objavio "Disertaciju". Bio je to prvi hrvatski politički program. U njemu je grof Drašković tražio sjedinjenje svih hrvatskih zemalja, te Bosne i slovenskih zemalja u "Veliku Iliriju", koja bi ostala u sklopu Habsburške Monarhije, a imala bi i nekakvu državno-pravnu svezu s Ugarskom. Službeni jezik u toj državi trebao je biti hrvatski (štokavsko narječje), dok bi njome upravljao ban. Grof Drašković je iznio i niz prijedloga gospodarske naravi, ističući potrebu razvoja trgovine i cjelokupnog hrvatskog gospodarstva. Predlagao je da se sve mjere u gospodarskim odnosima uvode polako i bez naglih promjena. Stoga je pridobio uza se mnoge hrvatske plemiće, koji uz građanstvo i svećenstvo postaju nositelji hrvatskog preporodnog pokreta. Još veću važnost Draškovićevu spisu je davala činjenica što je napisan na štokavskom narječju.
Na kojem je narječju napisan prvi hrvatski politički program? Što misliš, zašto je to bilo važno? Navedi najvažnije prijedloge koje je iznio grof Janko Drašković u svojoj Dizertaciji.